„Boka je kraj tradicionalne vjerske trpeljivosti… Do polovine 19. vijeka bilo je crkava u kojima su pod istim krovom služili svještenici i jedne i druge vjere, kao na primjer u Kotoru u crkvi sv. Luke, u Risnu u crkvi sv. Petra i Pavla, u Kamenarima u crkvi sv. Nedjelje, u Krtolama u crkvi sv. Spasa…“, navodi u knjizi „Boka Kotorska“ (Cetinje, 1951) don Niko Luković.
Dvooltarne crkve (s katoličkim i pravoslavnim oltarom) karakteristične su i za područje Bara, materijalno svjedočanstvo jedinstva u ovom kraju, simbol tolerancije i interkulturalnosti, ali prije svega ekumenske svijesti duboko ukorijenjene u ovom narodu.
Nekada ih je bilo četiri u župi Spič (Sutomore), dok se danas za liturgijske obrede redovno koristi samo crkva sv. Tekle (u narodu sv. Ćekle). Ona je sagrađena u 13. vijeku. U njenoj oltarskoj apsidi nalazi se pravoslavni, a uz južni zid katolički oltar, dok je oko crkve groblje obje hrišćanske konfesije.
U izvještaju barskog nadbiskupa Lazara Vladanjija iz 1750. godine ističe se da katolici posjećuju liturgije pravoslavnih, te se s njima i pričešćuju, a pravoslavni slušaju katoličke mise. Dodaje se da su “i jedni i drugi mnogo sujevjerni i da se drže starih običaja“.
Nadalje, u Spiču postoje ostaci crkve Sv. Roka koju su zajednički podigli pravoslavci i katolici sa jednim oltarom, u slavu svetitelja koji je štitio narod od smrtonosne kuge.
„U Krajini postoji manastir posvećen slavnom Uspenju Presvete Bogorodice, veoma je mnogo darivan darovima okolnog naroda, pa i samih muhamedanaca na dan njegove slave. Bez obzira što je u pitanju pravoslavni manastir, katolicima je dozvoljeno da održe misu“, piše 1697. godine barski nadbiskup Marko Jorga.
Pola stoljeća kasnije njegov kolega, Vladanji, navodi da katolici idu na pravoslavnu liturgiju, a pravoslavci prisustvuju katoličkoj misi. U Spiču se praznici Bogorodice i Tjelova zajedno slave, a u Kaštel Lastvi oba svještenika opoje mrtvaca.
List Glas Crnogorca sredinom jula 1907. godine izvještava o crkvenoj svečanosti na ostrvu Beška, na kojoj su učestvovali pripadnici naroda sve tri vjere. Pravoslavni manastiri na obalama i ostrvima Skadarskog jezera bili su stoljećima regionalna duhovna središta, ali i jedinstvena pojava, kako se ocjenjuje u „Istorijskom leksikonu Crne Gore“: „Ove crkve se ne mogu tipološki svrstati ni u jedan dotadašnji graditeljski stil, već predstavljaju originalan spoj istočnih i zapadnih stilova. One su i po položaju kubeta, i po obliku lukova, prozora i zvonika, kao i unutrašnjim rješenjima, jedinstvena graditeljska pojava“.
Ovaj tekst je nastao u okviru projekta “Interkulturalna mjesta, praznici i svetitelji na Crnogorskom primorju”, koji finansira Ministarstvo ljudskih i manjinskih prava Crne Gore – Direktorat za interkulturalizam.
