Muslimanski mezari su nalik jedni drugima – obični, jednostavni, s urezanom rozetom ili polumjesecom, imenima, godinom rođenja rahmetlije, rijetko s natpisom. Tekst je, uglavnom, isti, u duhu islamske filozofije :,,Juče sam bio što i ti, sjutra ćeš biti što i ja’’ ili ,,Mi ćemo proći, ćuprija će ostati’’… svjedočeći o prolaznosti svakog insana ali i o životu koji se neprestano obnavlja i traje.
Na nadgrobnoj ploči Ibrahima Karamanage, u Ulcinju, nalazi se kratak, neobičan i jednostavan natpis koji je, zapravo, originalna metafora bogatog značenja i poruke.
,,Voljeni zavičaju
I sada se
Vraćam zauvijek’’
Da piše ,,Sada se vraćam zauvijek’’, sigurno ne bi skrenuo a kamoli zadržao moju pažnju. Učinilo je to slovo I, koje je natpisu dalo dublji smisao: ,,I sada se vraćam’’, dakle, dolazio sam ti, nijesam te zaboravio, na javi ili u snu, svejedno. Kakva simbolika, kako lijepo iskazana poruka! Kakva snaga jednog slova da otkrije i iskaže jačinu i iskrenost emocija, ljubavi, želje i čežnje.
Možda nesvjesno, mada u to ne vjerujem, Gani Karamanaga je ovaj epitaf uzeo za moto svojoj knjizi ,,Korijeni – od džamije Olova do Starog grada’’, porodičnoj hronici ulcinjskih Karamanaga – od prvog pomena o njihovom porijeklu i životu u mahali Ajasem u Skadru, preko dvovjekovnog bivstvovanja u Ulcinju, odakle su, nošeni vjetrovima sudbine, najviše morskim putevima, stizali u razne krajeve svijeta ali se i vraćali u zavičaj. Baš kao i spomenuti Ibrahim koji se poslije 27 godinaživljenja u dalekoj Australiji, zauvijek smirio u rodnom gradu. Is punjavajući njegovu želju i amanet da mu mezar s natpisom bude u Ulcinju, dr Gani je ispunio preuzetu obavezu.
Godinama strpljivo i uporno, sa strašću istraživača prikupljajući istorijsku građu o ulcinjskim Karamanagama, dr Gani je to činio s razumljivom ljubavlju prema svome i svojima, sa željom da saznanja o njima sačuva za potomke. Pri tome nije podlegao glorifikaciji i retuširanom ,,portretisanju’’ njihovog mjesta i uloge, već je svemu pristupio s mjerom, realno, svako kazivanje potkrepljujući dokumentom, provjerenom činjenicom i vjerodostojnošću. Pred našim očima razgranava se ,,zeleno stablo života ’’ porodice Karamanaga, visoko i jako koliko i njegovi korijeni. Promiču trgovci, pomorci, maslinari, dućandžije, putnici i saputnici, poznati kapetani i ,,mali od palube’’ , vjeroučitelji i učenici, očevi i sinovi, preci i potomci, žene, supruge, snahe i odive, pojedinačne i kolektivne sudbine. Nižu se događaji – svadbe, mobe, običaji, okupljanja, kupovina zemlje, obnova i gradnja kuća, upoznajemo se sa odnosima u porodici ali i šire – međuljudskim, međukomšijskim i međugradskim, sa danima mira ili rata, istorijskim događajima i ljudima u njima. I obilje dokumenata – tapija na starosmanskom, ličnih karata, pomorskih knjižica, fotografijea istaknutih članova familije, studenata, đaka, sportista, ljekara, jedrenjaka i brodova… Ređaju se imena Karamanaga, ponosnih što im je prezime ostalo nepromijenjeno… Tajanstvena majčina skrinja i dragocjeni predmeti u njoj, knjige, reportaže o zaslužnim i uglednim Karamanagama, o kapetanu Hasanu- Canu, ocu četvorice sinova i njegovoj, ispunjenoj ispunjenoj želji da mu nijedan ne bude pomorac… Karamanage po svijetu, na jedrenjacima skrhanih katarki, u nesigurnim arapskim, afričkim i inim lukama, u borbi s podivljalim morem i morskim haramijama… Grobovi Karamanaga u Kataniji i – groblje u Ulcinju… Tragovi u kamenu i saga, trajnija od kamena, život koji se neprekidno obnavlja i nastavlja kao vječito zelena i izmlađena loza ulcinjskih Karamanaga.
Svjedoči o tome i starostavnica – knjiga ,,Korijeni – od džamije Olova do Starog Grada’’ koja, zahvaljujući dr Ganiju, njegovim Karamanagama predstavlja duhovno blago, ali je, zanimljiva i značajna i za druge – kao dragocjena građa o zemanu i ljudima, podsticajna za slična istraživanja i poduhvate. (Recencija knjige „Korijeni“)
