Ulcinj je drevni mediteranski grad, sa širokim zaleđem. Mistični prostor, oblikovan vodom, sa svetilištima za sve abrahamovske religije đe se one plodonosno prožimaju. Prava interkulturalna zajednica, grad koji ima dušu.
I vazda je napredovao kada je bio otvoren, jer bi tada svi njegovi potencijali i kreativnost njegovih žitelja dolazili do punog izražaja. I dakako, njihova gostoljubivost, solidarnost i tolerancija.
Fudbal se ovđe na organizovan način igra preko jednog stoljeća, a “Hajduk“ iz Splita je uvijek imao najviše navijača. Čak su postojali i lokalni povjerenici “bilih“, među kojima je posebno mjesto pripadalo najpoznatijem Afroulcinjaninu, Rizu Šurli.
I moji roditelji su bili „hajdukovci“, pa sam i ja, sa majčinim mlijekom, posisao ljubav prema ovom klubu. To je bio slučaj i sa Pajom Pepđonovićem, i stotinama i hiljadama drugih ljudi u Ulcinju. A vrijedi istaći: Hajduk nije bio samo fudbalski tim, nego, prije svega, emocija, osjećanje, hajdučko srce.
I to se najbolje zrcalilo upravo u Pajovoj ličnosti, koji je uz to dokazani humanista, sportski pregalac, uspješni preduzetnik, a posljednjih godina i živi na relaciji Ulcinj-Opatija via Split.
Naravno, duboke su naše povijesne veze sa Dalmacijom („Dolcigno in Dalmatia“), posebno sa Dubrovnikom, ojačane tokom života u nekadašnjim zajedničkim državnim okvirima. Ulcinjski pomorci i trgovci sa čežnjom su govorili o ljepotama Dalmacije i osobinama Dalmatinaca.
Dakle, ta velika ljubav prema Hajduku i Dalmaciji, potreba da se i na ovaj način istakne da Ulcinjani nijesu učestvovali u sramotnoj agresiji na hrvatski jug početkom devedesetih godina prošlog stoljeća, želja za samopotvrđivanjem nakon što je ovaj grad decenijama, planski i sistematski, bio zapostavljen od strane vlasti, bila je formula da „Ivanova ulcinjska igra“ bude jedinstven regionalni događaj.
I ona se mogla desiti samo u Ulcinju, i niđe drugo! Eto, održano je na desetine promocija ove vrijedne knjige Ivana Gudelja, ali niđe nije bilo te silne energije i emocija, tih prekrasnih vibracija, kao u Ulcinju!
Jer, one su plod duše ovog grada. I to su osjetili svi oni koji su tih novembarskih dana 2022. godine bar nekoliko časova boravili u Ulcinju i doživjeli tu predivnu atmosferu, koja je i nas Ulcinjane, učinila boljim nego što to jesmo!
Zato nam je potrebno da se (sada Pajova) igra ponovi. I on čini sve da tako bude, kao što i biljka ide od čvora do čvora i završava cvijetom i sjemenom.
