U osvit 27. decembra ove 2024. godine, napustio nas je Ruždi Hasanaga, čovjek čiji je život bio prepun dobrote, saosjećanja i neumorne posvećenosti. Njegova biografija ne govori samo o profesionalnim uspjesima, već i o nesvakidašnjoj ljudskosti, ljubavi prema zajednici i očuvanju kulturne baštine. Hasanaga je bio čovjek čvrstih uvjerenja i plemenitih ciljeva, uvijek spreman da podrži, pomogne i podrži sve oko sebe. Rođen u Ulcinju, svoj obrazovni put započeo je u rodnom gradu, dok je srednjoškolsko obrazovanje (Gimnaziju prva posleratna generacija) završio u Baru. Svoju akademsku karijeru pronašao je u veterini, pa je studije nastavio na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Diplomirajući, postao je prvi albanski veterinar u Crnoj Gori, pionir na tom polju i uzor mnogim generacijama koje su slijedile.
Tokom četrdeset godina predanog rada, Hasanaga je obavljao funkciju direktora Veterinarske stanice u Ulcinju. Njegova nesebičnost i stručnost bile su od neprocjenjive važnosti za zajednicu, kojima je pružao stalnu pomoć i savjete. Nije poznavao granice u svom radu – danonoćno je bio na usluzi onima kojima je bio potreban.
Međutim, Hasanagin doprinos nije se zaustavio samo na veterinarskoj struci. Bio je i neumorni čuvar i promoter kulturne baštine Albanaca u Crnoj Gori. Tokom svojih brojnih susreta sa ljudima na terenu, zapisivao je fraze, poslovice i izreke, koje je sabrao u značajnoj knjizi „Frazeologji dhe fjalë të urta të shqiptarëve në Mal të Zi“ (Frazeologija i poslovice Albanaca u Crnoj Gori). Ova zbirka ostaje kao vječni trag njegovog truda u očuvanju albanskog jezika i usmenog narodnog blaga. Njegova ličnost bila je primjer plemenitosti. I nakon penzionisanja, Hasanaga je ostao aktivan član zajednice, uvijek spreman da podijeli svoje znanje, iskustvo i toplu riječ podrške. Njegova dobrota, posvećenost i kulturni angažman ostavili su neizbrisiv trag ne samo u Ulcinju već i šire.
Sa svojom suprugom Fatimom, (koja je preminula prije 14 godina) ženom izuzetne hrabrosti i odlučnosti, Ruždi Hasanaga dijelio je život ispunjen ljubavlju, razumijevanjem i zajedničkim snovima. Fatima, koja je bila prva đevojka Albanka iz Ulcinja koja je imala smjelosti i odlučnosti da pohađa srednju ekonomsku školu u tadašnjem Titogradu, simbol je emancipacije i snage žene u svojoj zajednici. Njena odlučnost da premosti prepreke i proširi horizonte bila je jednaka Hasanaginoj predanosti i idealima. Jedan sudbonosni susret spojio je ova dva plemenita srca, utisnuvši pečat vječne ljubavi koja je postala temeljem njihove zajedničke priče. Iz te ljubavi, koja je bila ogledalo uzajamnog poštovanja i nesebičnosti, rodile su se četiri šćerke – četiri dragulja njihove sreće i ponosa Arijeta, Lindita, Vahida i Edina. Svaka od njih naslijedila je snagu, toplinu i mudrost svojih roditelja, postajući istinski nastavak njihovog nasljeđa.
Porodični dom Hasanaginih bio je ispunjen ljubavlju, harmonijom i duhom međusobnog razumijevanja. Ruždi i Fatima su svojim primjerom pokazali kako ljubav, posvećenost i zajednički rad mogu stvoriti ne samo sretan dom, već i primjer za generacije koje dolaze. Njihova priča nije samo priča o jednom braku, već o pravim vrijednostima – o ljubavi koja nadilazi vrijeme i postaje svjetionik u životima svih koji su ih poznavali.Ruždi Hasanaga ostaje u śećanju kao primjer tihog, skromnog čovjeka koji je živio sa svojom zajednicom, neprestano gradeći mostove razumijevanja, ljubavi i znanja. Njegov život bio je oličenje mudrosti, predanosti i nesebičnog davanja a njegov doprinos zajednici mjeri se bogatstvom duha i vrijednostima koje je ostavio za sobom.
Njegova kćerka, Vahida Hasanaga-Nimanbegu, cijenjena akademska slikarka u jednom razgovoru sa mnom oslikala je dubinu njegovog uticaja i značaj koji je imao na njihovu porodicu i šire. Sjetno, ali ponosno, istakla je: „Ja sam rasla uz obrazovanog oca koji nas je učio pravim vrijednostima. Imao je divan, kvalitetan život. Tata je završio veterinu u Zagrebu i čitav život je bio uzor za sve nas. Uzeo je najbolje iz njihove kulture i prenio na nas. Bio je prvi veterinar u Ulcinju, cijenjen doktor. Vodio nas je u sve manastire i crkve đe smo putovali, jer je poštovao svaku vjeru, naciju i tradiciju. Vodio nas je u pozorište u Beograd i Zagreb, pružajući nam priliku da se upoznamo sa umjetnošću i kulturom. Poznavao je istoriju, i kroz njega smo učili o korijenima i značenju onoga što nas okružuje. Srećna sam jer je imao dobar, kvalitetan, duhovni život. Nije stvorio nikakvo materijalno bogatstvo, ali nas je obogatio svojim znanjem, ljubavlju i primjerom. Posebno je volio knjige od kojih se nije odvajao do zadnjeg dana jer je u knjigama i pisanju pronalazio svoju snagu.“
Ruždi Hasanaga nije gradio samo profesionalnu karijeru, već je izgrađivao i duše svoje porodice i zajednice. Njegova posvećenost obrazovanju, kulturi i univerzalnim vrijednostima utkana je u život svakog člana njegove porodice i ostavila neizbrisiv trag. Nije bio samo cijenjeni veterinar, već i čovjek širokih vidika i otvorenog srca, osoba koja je znala prepoznati ljepotu u različitosti i prenijeti tu ljepotu na sve oko sebe. Njegova priča nije samo priča o ličnim uspjesima, već i o snazi uticaja jednog čovjeka na mnoge generacije. Ruždi Hasanaga je svojim životom učinio svijet boljim mjestom a njegovo nasljeđe živi kroz ljubav, znanje i vrijednosti koje je ostavio svojoj porodici i zajednici.
Zbog Albanaca poput Ruždi Hasanage, nemoguće je ne osjetiti dubok ponos i iskreno poštovanje. Njegova ljudska veličina i nesebični doprinos učinili su ne samo Ulcinj, već i cijelu Crnu Goru ljepšom, boljom i plemenitijom. On je bio oličenje skromnosti i posvećenosti, čije je djelovanje bilo ispunjeno humanošću i ljubavlju prema ljudima i kulturi. Ruždi Hasanaga ostavio je iza sebe riječi, djela i neizbrisiva śećanja na sve što je učinio za Ulcinj, Ulcinjane, za očuvanje kulturne baštine i pisanu riječ. Njegovo ime nosi svjetlost koja će još dugo obasjavati puteve svih onih koji ga pamte i poštuju. Zbog takvih ljudi vjerujemo da smrt nije kraj, već prelazak na drugu obalu vječnosti, đe njihova aura nastavlja da sija. Ulcinj i Crna Gora su zahvaljujući njemu bogatiji za priču o jednom čovjeku koji je mijenjao svijet tiho, ali trajno. Hasanagina priča nije samo ulcinjska; ona je univerzalna priča o tome kako jedan život, kada je prožet ljubavlju, znanjem i humanošću, može ostaviti neizbrisiv trag u svijetu.Njegov rad na očuvanju jezičkog i kulturnog blaga Albanaca u Crnoj Gori predstavlja neprocjenjivo nasljeđe, koje će trajati kao svjedočanstvo njegove ljubavi prema svom narodu i zajednici. Smrt za ljude poput Ruždi Hasanage nije kraj, već prelazak u dimenziju đe njihove ideje, vrijednosti i uspomene nastavljaju da žive. On nije samo dio prošlosti – njegova aura, prožeta dobrotom i mudrošću i dalje obasjava sve ono što vrijeme i budućnostg nosi. Hasanagina svjetlost nije ugašena; ona je sada dio vječnosti, dio svakog śećanja i svakog traga koji je ostavio u srcima onih koji su imali privilegiju da ga poznaju. Ruždi Hasanaga nije samo živio – on je trajao, ostavljajući neprocjenjivo nasljeđe koje nastavlja da traje i oplemenjuje.
Zapisao: Božidar PROROČIĆ, književnik i publicista
