U Ulcinju se često kaže da su prirodni resursi naše najveće blago. I jesu, zaista, ovo je jedan od najljepših gradova na Mediteranu, grad koji se, kako bi to divno rekao najveći poznavalac istorije ovih prostora, hrvatski povjesničar Milan Šuflaj, blago njiše sa sjevera na jug, grad prekrasnog mora, rijeke, jezera, nebrojeno izvora, Maslinade, borovih šuma, brda, ravnica i oranica koje bi, kada bi se obrađivale, mogle zdravom hranom podmirivati pola Crne Gore.
Ali, gradove, prije svega, čine ljudi, i to slobodni ljudi, ljudi od znanja, hrabrosti i pristojnosti. Istorija takođe pokazuje da su tek kratki periodi stabilnosti i uživanja lokalne samouprave dovodili do velikog progresa Ulcinja i njegovih žitelja na svim poljima. Njihove vrline: trezvenost, marljivost i umjerenost u zadovoljavanju materjalnih potreba, kako je početkom prošlog vijeka primijetio znameniti ruski naučnik Pavle Apolonovič Rovinski, došle bi do punog izražaja.
Svi oni koji pamte svoje bake i đedove mogu potvrditi da su oni imali lijepa i nasmijana lica, da su nam se uvijek obraćali sa puno ljubavi i pažnje, da su se veoma rijetko ljutili. Biću iskren, kao pred Bogom: iako mnogo toga imam i u porodici i u društvu, hvali mi ta vedrina, taj osmjeh, ti savjeti. Sada, valjda, konačno razumijemo da su oni autoritet crpili iz plemenite oplodnje koje su vršili, a ne samo zato što su bili stariji.
To se u Ulcinju, iako je i izvana i iznutra decenijama brutalno razaran, iako se gradska posuda lomila i kvarila, uvijek podrazumijevalo. Ta ljudska energija, vjera, znanje, pristojnost, solidarnost, održali su kroz vjekove ovaj grad.
A energiju i kreativnost uglavnom nose mladi, dok je srednji stalež nosilac stabilnosti, mira i demokratije. Dinamički i još zdravi grad čuva u sebi pravu riznicu ljudskih doživljaja i iskustava; on je dubok i bogat zahvaljujući svojoj sposobnosti da ljudsku istoriju i živote gomila sloj za slojem.
U Starom gradu mi i danas, na jednom mjestu, možemo vidjeti slojeve i naslage devet velikih civilizacija. Ako se samo kroz njih projuri, čovjek osjeti olakšanje u duši i veliko bogatstvo. U trenutku shvati da je tačna misao da je najveće bogatstvo bogatstvo duše.
I tada mu se tako bijednim, niskim i smiješnim učine osobine slabosti koje su danas visoko podignute: pohlepa, strah, dvoličnost, oholost, vlastoljublje, mržnja, inat, zloba… A to je unutra, u ljudima. Zato se u svetim knjigama precizno navodi: uzrok vaše nesreće je u vama samima!
U svakom slučaju, preduslov razvoja i moralne obnove ovog zapuštenog grada je da konačno postanemo svjesni značaja vremena, prostora, resursa i tradicije! Da uspostavimo mir sa sobom, prirodom i istorijom!
Jer, ako se sa njima nema mira, ako se ne shvati njihova kompleksnost i vrijednost, ako im se ne da njihovo pravo, oni će sami doći i uzeti ga.
I ne pitajte kako. Okrenite se oko sebe i posmatrajte. A ako ste iskreni, zavirite i u sebe!
