Prošlo je 35 godina od smrti jedinog doživotnog predsjednika države koja se nekada zvala Jugoslavija, Josipa Broza Tita, a shodno duhu vremena njegov lik i djelo, ipak, su pali u zaborav. Maj je mjesec gdje radnici praznuju, gdje proljeće dobija svoj pravi oblik, gdje se proslavlja dan kada je Crna Gora obnovila svoju nezavisnost, a lijepo bi bilo kada bi se makar kod nas nastavila tradicija praznovanja Dana mladih.
Grad Ulcinj iako se još uvijek nije odrekao svog nekadašnjeg miljenika, polako briše uspomene o njemu. Nekadašnji nosilac crnogorskog turizma zadržao čuvenu Maršalovu krilaticu u vidu Srednjoškolski centra „Bratstvo-jedinstvo“, a njegovo ime nosi jedna od dvije osnovne škole u gradskom jezgru, dok kod nekadašnje Jugopetrolove pumpe natpis „Tito to smo mi“, a zanimljivo je i da se u zgradi opštine i pojedinim radnjama mogu naći njegove slike, što implicira da su Ulcinjani i danas ponosni na njegov lik i djelo.
Međutim, ono što je karakteristika današnjice, jeste da se jedan od najznačajnijih komunističkih praznika Dan mladosti gotovo nigdje više ne slavi. Svi kao da su svi zaboravili simpatičnu djecu obučenu u boje jugoslovenske zastave sa plavim kapama i crvenim maramama, a danas to nikoga ne zanima, a kamoli da se sjeća. Neko će reći što baš Ulcinj da se sjeća kad se druge opštine takođe ne sjećaju, pa upravo zato što je Ulcinj volio TITA i što je taj grad svoj ekonomski, kulturni i turisitčki napredak dostigao u njegovoj eri, kao i to što je oduvijek bilo omladine i što će je i u bududćnosti biti, pa bi u ovim nesporno teškim vremenima bilo lijepo obilježiti dan čini se najslađeg ljudskog doba. Ne bi trebalo zaboraviti da su upravo Ulcinjani išli na “Slet“, da su dočekivali u dva navrata svog najvećeg sina naroda i narodnosti(1959. i 1973.godine) i što su se kleli zahvaljujući njegovoj i borbi njegovih sljedbenika u bratstvo i jedinstvo.
Očigledno došla su neka druga vremena, vremena koja su posvećena mladima ali ne na način na koji to mladima i pripada. Etički kodeksi su se izmjenili ali iz priča starijih znamo da je bilo časno,lijepo i pošteno biti Titov pionir, omladinac, pa i udarnik. Čini se da je ulcinjskoj omladini praznik samo onaj kada studenti pohrle na Veliku plažu preko studentskih organizacija i kada se organizuju polumaturske i maturske večeri jer tada grad zablista od raznobojnog kolorita i ljepote. Mladima hvali sadržaja, ali nedostaje im i osjećaj pripadnosti grupi, zajednici, gradu i državi. U Titovoj eri bilo je izviđača, pokreta mladih goranaca, omladinaca koji su radili na radnim akcijama, ali i dan koji je samo njima posvećen u čast Titovog rođendana (rođen 7.maja, ali je zbog mladih izabran 25-i) gdje se nosila štafeta. Danas kada pitate mlade Ulcinjane (a što je porazno i druge omladince eks -ju prostora) niko vam neće znati da da odgovor šta je bilo 25. maja, a kamoli riječi zakletve kada se postaje Titov pionir.
Jedino je improvizovana ambasada Jugoslavije u Tivtu svake godine organizacijom brojnih sadržaja i štafete pokušala da povrati sjećanje na srećnija vremena gdje su se i mladi više poštovali. Svjesni smo da ne može se sve preko noći, ali evo prilike da turistička organizacija našeg grada iskoristi nekadašnje sadržaje pa da organizuje zanimljive sadržaje, pa što da ne i dan mladosti. Da upotpuni svoju turističku ponudu i da pomogne našim mladim sugrađanima, da ih animira i da prodajom nekada najmilijih suvenira doprinese poboljšanju ekonomske situacije grada. Potrebno je samo malo mašte i improvizacije, a strani turisti koji mnogo cijene našeg najčuvenijeg državnika znaće da nagrade naš trud i da prepričavaju da se njegov lik i djelo poštuje a da se mladima ipak posvećuje pažnja.
